Dokle pogled seže - Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje Teatar

  • Scena Između crkava
  • Petak 04. Avgust 2017.
  • Vrijeme 21:30
Dokle pogled seže - Kraljevsko pozorište Zetski dom, CetinjeDokle pogled seže - Kraljevsko pozorište Zetski dom, CetinjeDokle pogled seže - Kraljevsko pozorište Zetski dom, CetinjeDokle pogled seže - Kraljevsko pozorište Zetski dom, CetinjeDokle pogled seže - Kraljevsko pozorište Zetski dom, CetinjeDokle pogled seže - Kraljevsko pozorište Zetski dom, CetinjeDokle pogled seže - Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje

Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje

Arpad Šiling

Režija: Arpad Šiling

Dramaturgija: Bence Biro

Prevodilac, saradnik-dramaturg: Kata Đarmati

Kompozitor: Nina Perović

Igraju: Varja Đukić, Srđan Grahovac, Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Dejan Đonović, Jelena Simić, Aleksandar Gavranić, Zoran Vujović

 

U centru pozorišnog interesovanja Arpada Šilinga trenutno stoji jedna stvar: glumac. U ovom slučaju ne koristi dekor, kostim čak ni svjetlo. Glumac je u fokusu, i priče koje nam glumci pričaju. I uređen tekst koji je nastao tokom improvizavija, zbog svoje svakodnevnosti i neposrednosti, odiše posebnom estetikom. U predstavi Dokle pogled seže pozorišnu čaroliju ne treba tražiti u vizualnosti, već u zajedničkom bivanju. Gledanje Šilinngove predstave zahtjeva svjesno i aktivno prisustvo.
Bíró Bence
Ovo nije specifično crnogorska priča. Iako se služimo toponimima, ne možemo je povezati ni isključivo sa Balkanom. Koristeći se iskustvima i ličnim doživljajima glumaca, kao i mojim iskustvima iz Mađarske i Evrope, pričamo priču o nekoj vrsti istočno-evropljanstva, kao generalnom životnom osjećaju. Predstava je rezultat zajedničkog autorskog rada. Ponudio sam situacije i karaktere, a glumci su improvizovali na zadate teme. Te improvizacije smo zapisivali, prerađivali, štrihovali i na kraju postavljali na scenu. Glumce sam ohrabrivao da se umjesto na svoje glumačke instinkte koncentrišu na konkretne situacije, da umjesto pozorišnih opštih mjesta grade situacije iz sebe i doživljavaju lične unutrašnje priče. Glumci u predstavi koriste lična imena, mada je očigledno da ih ne možemo poistovijetiti ni sa jednim od likova. Njih osmoro igraju 25 različitih karaktera, od radnika do ministra. Svi do jednog su kompleksni likovi, ispunjeni nadama i strahovima. Oni sanjare i kroje planove, iako nijesu sposobni da procijene što je realnost. Ne mogu da stanu na svoje noge i zbog toga svi očekuju nešto od drugoga, pomoć ili rješenje, ali na kraju ipak ostaju sami sa svojim patnjama. Izuzetno jako mogu i da se smiju i da plaču, samo što djelujući ne čine ništa: nijesu u stanju da donesu prave odluke. Govor postaje sredstvo samoopravdavanja. Sve više i više se udaljavaju od realnosti – i baš to ih čini tako realnim. Kao u nekoj drami Čehova. Određeni motivi mogu nas podsjetiti na „Višnjik” ili na „Liliom” Ferenca Molnara. Tokom zajedničkog rada sve vrijeme smo se fokusirali na ljudsku ranjivost, u nadi da autorefkleksija može da nas učini jačim. Lično smatram najvažnijim da poslije predstave pokrenemo razgovore o temama koje smo obrađivali na sceni.
Árpád Schilling

 

image

Serena Gemez

Follow

About

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipi elit, sed diam nonummy nibh euismod tincidunt ut laoreet dolore magna aliquam erat volutpat. sed diam nonummy nibh euismod tincidunt ut laoreet dolore magna aliquam erat volutpat.

NAPOMENA: “Grad teatar” ima isključivo pravo izmjene programa ili učesnika navedenih u programu, tj. otkaza nastupa pravnim ili fizičkim licima sa kojima nije zaključen pisani ugovor do dana nastupa.