Novosti > Da biste znali kuda idete, morate da imate elitu

Objavljeno: 24-Jul-2018

Da biste znali kuda idete, morate da imate elitu

About Us

- Sjećam se jednog svog stiha, koji je aluzija na dvojicu francuskih pjesnika, na Valerija i na Malarmea, “Silazim u tišinu tega bačene kocke”. Taj teg bačene kocke je onaj koji varalice stavljaju u kocku da bi se ona okretala na broj koji oni žele, i tako uvijek dobijaju. Meni je to jedna od zanimljivih stvari, a ima ih mnogo u životu, treba samo pomjeriti registar i primjećivati ih, zato što nas stalno uče da živimo u nekakvim stereotipima - rekao je Nenad Šaponja na Trgu pjesnika u Budvi, predstavljajući novu knjigu poezije  “Izgledam, dakle nisam” (nagrada “Miroslav Antić”).

Kako je istakao jedan od najznačajnijih srpskih i regionalnih pjesnika, esejista i kritičara, čija su djela prepoznata i na evropskoj knjiđevnoj sceni, mi smo ljudi koji u svojim životima teško pomjeraju neke stvari, jer živimo u navici.

-Imamo naviku hrane, naviku kulture, i neke druge navike, a pitanje je da li te navike nas definišu, da li smo mi sami te navike, ili je to zaista taj neki teg koji je neko ubacio u našu “kocku”, i mi se samo tako orijentišemo. A mogli bi drugačije. Zato je glavna stvar za mene pitanje slobode. Moramo kao ljudi izaći, ne smijemo silaziti u tu tišinu tega bačene kocke, jer je tišina grobna tišina, a mi hoćemo da živimo. I ukoliko hoćemo da živimo, moramo biti svjesni da smo živi samo ukoliko smo slobodni. A u svim ovim stereotipima, i svim modalitetima u koje nas ubacuju potpuno različiti centri moći iz različitih registara, koji utiču na naše živote, magnetizmi koji određuju da se okrećemo onako, a ne ovako, sve je to ono što sputava našu slobodu. Čini mi se da je suština onog čime se bavim sloboda, jer je poezija sloboda u svakom smislu, i zato smo na Trgu pjesnika.

Na pitanje „Vijesti“ kako danas doći do poezije sopstvenog života, kada čitavo društvo i svi sistemi moći, upravo žele da ponište to suštinsko, duhovno i plemenito u ljudima, Šaponja kaže:

-Mislim da to nije slučaj samo danas, isto je bilo i u svim ostalim vremenima, nisam živio u njima, ali je zaista bilo tako. Možda neka moja generacija i one malo pređašnje to bolje vidi, i čini joj se da je sada drastičnije, jer smo živjeli u jednom drugačijem sistemu koji nije bio tako oštar, i bio je daleko humaniji. Nama se tada možda nije ni činilo da je to bio neki naročit sistem, socijalizam je ekonomski bio neefikasniji nego kapitalizam, i niko ga od nas nije zagovarao, jer nismo ni mislili da je on prostor slobode. Kada, međutim, danas razmišljamo, mi koji već imamo svijest o jednom egalitarizmu, a ovaj drugi svijet ga poništava, dakle, poništava mogućnost jednakosti među ljudima, onda imamo drugačiju sliku savremenog svijeta. Meni tu putovanja pomažu, jer gdje god odemo vidimo da postoje klase, i u visokorazvijenim i u visokonerazvijenim zemljama. Kod nas se klase stvaraju, i to na naše oči, a mi smo ljudi koji smo vaspitavani na bratstvu, socijalnoj jednakosti i pravdi, odnosno, na temeljima Francuske revolucije – Liberte, Egalite, Fraternite, na toj Deklaraciji o pravima i slobodi čovjeka. U tom našem pređašnjem svijetu više se pažnje obraćalo na humanističke nauke i humanističke vrijednosti, i umjetnost i umjetnici su možda mogli lakše da funkcionišu. Ali, nikada to nije bilo zaista lako.

Koliko smo spremni na taj izlazak iz pećine, ako uporedimo današnji trenutak čak i u odnosu na one strašne ratne 90-te godine u kojima je bilo građanskog bunta, a danas gotovo da više nema pobune, iako vidimo da smo u svakom smislu, i u svakom segmentu društva, u „živom blatu“. 

-Mi doživljavamo i gledamo rascep još jednog društva, ono što je bilo strašno u 90-tim godinama bila je upravo ta disolucija jednog sistema i jednog društva. Mi smo čitali kako je nekada davno bilo strašno ljudima u Austrougarskoj monarhiji poslije 1918, raspao se jedan sistem, raspao se svijet, veliki pisci su se bavili time, i to je bio tragičan događaj za to društvo. Mi smo na to gledali kao nešto što se dešava nekom drugom, međutim, to je došlo i kod nas. Živjeli smo u nekom kakvom -takvom struktuiranom svijetu, koji nam se mogao svidjeti manje ili više, ali je u njemu postojala neka državna smisaona struktura. Ona je najsurovije razbijena, mi smo tu nevoljni učesnici, posmatrači ili šta god da smo, neki su, naravno, i bili voljni za sve to. Ali, kada se i dogodila ta velika energija bunta, u Srbiji, recimo, 5. oktobra 2000, ona je uludo straćena i potrošena. I sada opet živimo jedan rascep državne strukture,  to je ono što pogađa sve ljude koji misle, jer vidmo kako neke vrijedne stvari nestaju na naše oči. To je to zlo, tim zlom se bavim i u ovoj pjesničkoj knjizi „Izgledam, dakle nisam“, i mi se sa tim zlom kao ljudi moramo suočiti.

Problem na ovim našim prostorima, kako ističe Šaponja, je to što nema političke elite.

- Ono što ja vidim su neka reciklirana lica i znamo kako to funkcioniše, a da imamo političke elite, onda bi one imale nekakve stavove, kakve god, koji bi nam se manje ili više sviđali. Ovdašnji političari, i to nije samo danas, idu kuda ih vetar nosi, a po onoj poznatoj sintagmi, lađa koja ne zna kuda ide, za nju je svaka luka pogrešna. Da bi znali kuda idete, morate da imate elitu, i ta elita mora da promišlja nešto, osim da se bogati i ostane na vlasti. Oni koji vode države, nažalost, ne znaju gdje idu, i nemaju ni znanja ni sposobnosti da neke ozbiljne i pozitivne stvari sprovedu – ističe Šaponja.

Umjetnost je isprovocirana zlom

-Čitali smo Mešu Selimovića, pa smo videli kako je to živjeti u tvrđavi, i šta je uzrokovalo da se napiše „Derviš i smrt“. Umjetnost je, dakle, uvijek isprovocirana zlom, i zato nikada nije laka, uvijek je teška, i svako je vrijeme za umjetnost teško, pa tako i ovo naše. Ali, Bože moj, moramo tražiti izlaz, moramo paliti tu sveću, i izlaziti iz te pećine. Svaki čovjek i svaka generacija mora izaći iz svoje pećine.

24.07. -  Vijesti

13-Nov-2018
„Scene iz bračnog života“ povodom Dana opštine u Budvi

13-Nov-2018
Iz plemena starih Azra...

13-Nov-2018
Milica Grujičič dobitnica nagrade "Ardalion" na 23. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu, Užice 2018.

13-Nov-2018
Paradoks održavanja osovine patrijarhata

2-Nov-2018
Dobitnik nagrade "Grad teatar" za pozorišni doprinos za 2017/18. godinu IGOR VUK TORBICA

31-Oct-2018
Budva Grad teatar u konkurenciji za „Ardaliona”

17-Sep-2018
Drama velikog španskog pesnika i ljubitelja slobode

17-Sep-2018
Živimo vrijeme poraza ljudskosti

28-Aug-2018
Našim političarima ne odgovara pomirenje naroda

21-Aug-2018
Trag vremena - štit, knjiga i nakit

21-Aug-2018
Muzika i umjetnost bez granica

21-Aug-2018
Kad u teatru neko posegne za poezijom uvijek ima publiku

20-Aug-2018
Društvo se i danas treba emancipirati da bi razumjelo ženu

20-Aug-2018
Moramo prestati da živimo strahove malih razlika

19-Aug-2018
Žmurimo pred stvarima koje su izvan zakona, morala, dostojanstva

19-Aug-2018
Kleža uvijek ima publiku

17-Aug-2018
Godine koje su određivale sudbinu generacija

17-Aug-2018
Univerzum bezbrojnih kombinacija

17-Aug-2018
Nušić kao rijetko koji pisac poznaje naš mentalitet

17-Aug-2018
Nušić naš balkanski i svagdanji

15-Aug-2018
Neliberalizam nam ukida kritičko mišljenje I humanizam

14-Aug-2018
Na srpskoj književnoj sceni su faraoni i karteli

14-Aug-2018
Ništa kod Vučića nije fascinatno da zasluži scenu

13-Aug-2018
Studija od izuzetnog značaja za pozorišnu umjetnost regiona

13-Aug-2018
Društvo banalizuje klasike

12-Aug-2018
Opseg emocija skratili smo na najmanji broj

12-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

11-Aug-2018
Premijera „Krvavih svadbi“ ispraćena ovacijama

9-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

9-Aug-2018
Impulsivna predstava koja pripada Mediteranu

9-Aug-2018
Večeras predstava kakvu Grad teatar zaslužuje

8-Aug-2018
Klasika nije i ne može biti dogma

7-Aug-2018
Svaki čovjek može da bude glumac, ali pitanje je ko je pravi umjetnik

7-Aug-2018
Živim svoj lični feminizam

7-Aug-2018
Veliki, plemeniti gospodin pozorišta

6-Aug-2018
Spomenik crnogorskom pozorištu

6-Aug-2018
Glupost je postal instrument vladanja

3-Aug-2018
Priča o sistemu i stradanju pojedinca

2-Aug-2018
Glas žena iz manjih sredina

1-Aug-2018
Zašto se vječno smijemo Nušiću

1-Aug-2018
Đorđo Sladoje predstavio novu zbirku poezije na Trgu pjesnika u Budvi

30-Jul-2018
Istina nikada nije nova, samo je nov način na koji se priča

27-Jul-2018
Svaka generacija mora ponovo reći šta je istina

27-Jul-2018
Mediteran u djelima crnogorskih slikara

26-Jul-2018
Andrić nam je, kao Hrist, svima oprao noge

24-Jul-2018
Da biste znali kuda idete, morate da imate elitu

24-Jul-2018
Dvoržak za ekstazu publike

23-Jul-2018
Mitologija nije nego vidljiva, odnosno nevidljiva estetika

22-Jul-2018
Šekspir u parodiji ovoga vremena

22-Jul-2018
Treba čitati da bismo živjeli

NAPOMENA: “Grad teatar” ima isključivo pravo izmjene programa ili učesnika navedenih u programu, tj. otkaza nastupa pravnim ili fizičkim licima sa kojima nije zaključen pisani ugovor do dana nastupa.