Novosti > Nismo dorasli za demokratiju

Objavljeno: 13-Jul-2018

Nismo dorasli za demokratiju

About Us

Oliver Frljić, najprovokativniji i najangažovaniji reditelj u regionu i ovom dijelu Evrope, čiji autorski koncept neprestano dokazuje da pozorište postoji da bi nas uznemirilo i umetnički, i društveno, i politički, predstavio se na ovogodišnjem Gradu novim čitanjem drame “Medeja”, helenskog tragediografa Euripida.

Gostovanje ansambla Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora, u čijoj je produkciji napravljena ova predstava, pokazalo se kao pozorišni događaj 32. festivala. U samo sat vremena,  usredsređujući se na najmračnije i najmarginalnije međuljudske odnose, Frljić nam je donio na scenu Medeju naših dana - ženu koja je iz ljubavne strasti počinila strašne zločine, tragediju u kojoj se ljubav pretvara u svirepu osvetu, ali svoj glavni lik on je problematizovao i na političkoj ravni.

U fascinantno odigranom liku Medeje vidjeli smo Natašu Matjašac Rošker, jednu od vodećih slovenačkih glumica, koja je za ovu ulogu dobila brojna priznanja, među kojima je i “Gavelina” nagrada. Kako je izjavila u razgovoru za “Vijesti”, Medeja je za nju i lično I profesionalno značajna, upravo zbog saradnje sa Oliverom Frljićem.

Tokom rada na predstavi fantastična je bila neka čudna sloboda koja se dogodila, jer Frljićev način režiranja glumcu omogućava potpunu slobodu, mada se to čini kontradiktorno. Kada je stigao u SNG svi smo se plašili šta će se dogoditi, mislili smo da će sigurno biti nekog skandala. Ali, “skandal” je bio to što je došao totalno spremljen, sa preciznom idejom i, zapravo, on je  “skandalizirao” orginalni Euripidov tekst, izbacujući puno djelova. I ta redukcija, ta njegova ekstremna “ekonomičnost”, i to njegovo podcrtavanje teksta sa muzoko, scenom, maskama, donijelo je jednu totalnu predstavu, totalno pozorište, u kojem se maksimalno uživa. A imali smo jako malo vremena za čitav proces, i pošto je “Medeja” bila moja prva saradnja sa njim, pomalo sam se plašila. Ali, Frljić je toliko lucidan, rekao mi je samo da se nema tu što puno misliti: “Hajde, idi na scenu i napravi ono što ti kažem”. Frljića je intelektualno teško pratiti, jer je toliko pametan, i ja sam baš bila poslušna glumica. nisi bio. Tako sam i ja pravila lik Medeje, bila sam baš poslušna glumica.  

Na pitanje kako je gradila lik Medeje u odnosu na ono arhetipsko što ona nosi, i savremeno, kako je vidimo na sceni, Nataša Rošker kaže da se ona mora igrati više glavom, nego srcem.

Jer, u mom privatnom srcu i osjećanju, nikada, čak ni u fantaziji, ne bih mogla zbog muškarca koji me je ostavio ubiti sopstvenu djecu, tako da sam morala pratiti ideju predstave. Svi koji poznaju Euripidov mit o Medeji i njenom mužu Jasonu, uvijek se “kače” na to ubojstvo djece, ali Medeja je jedini lik u istoriji kazališta koji ja znam, koji u radnjama jednako stupa u konflikt kao muškarac, i čini ono što čine i muškarci. Ako muškarac ubije djecu, to je nešto plemenito, ako žena ubije djecu, onda je to nešto strašno. I naravno, kad smo spremali šta je grčka žena u onom demokratičnom dobu antike mogla da radi, došli smo do toga da nije mogla ništa. Najslobodnije su bile kurve i konkubine, a sve te fine građanke su, u stvari, bile permanentno u kući, služile su za rađanje i za sahrane. To se danas promjenilo, ali ipak su žene u savremenom društvu još uvijek građanke drugo reda. Evo najjednostavnijeg primjera, Slovenija je, recimo, u Evropskoj uniji, i po platama na vrhu u odnosu na druge balkanske zemlje, ali ni kod nas nema jednakosti u muškim i ženskim platama.

Već na početku predstave vidimo Medeju koja najavljuje svoj zločin kada cigaretom spaljuje oči djece na plakatu. Tu je i dijalog zmeđu Medeje i Jasona, kada joj on licemjerno objašnjava da je ostavlja i ženi se princezom, zarad bogatstva i sreće njihove djece. O tome da li Frljičeva “Medeja”, zapravo, najviše govori o tom licemjerju u svim mogućim odnosima – emotivnim, porodičnim, društveniom, političkim, nacionalnim…, Nataša Rošker kaže:

Može se tako reći, jer je predstava toliko otvorena, baš zbog tih asocijacija, u koje nas odvdede tokom gledanja, i tih fantastičnih poređenja koje nosi. Mislim da je zbog toga ovaj tekst, sa ovakvom dramaturgijom, toliko tu i sada, u našem vremenu, a nije nekad. Toliko smo Euripida modernizovali, da i jezik nije arhaičan, nego je savremen, naš. Zbog svih tih odluka, iako je to Medeja Euripida iz helenskog doba, ona je opet tu, pred nama. I svega ima u toj predstavi, i šovinizma, i seksizma, i nacionalizma, i nemorala, i ljudske i emotivne izdaje… Poenta je da svako nasilje prouzrokuje novo nasilje. I kada Medeja poslije pretrpljenih nepravdi uzima sudbinu u svoje ruke i hladnokrvno se sveti, to je nauk, jer svaka represija rađa nove agresije, a Medeja je jedina koja nasilje koje joj se dogodilo vrati još strašnijim zločinima, totalnim, i to je ono fascinantno. Mi smo kao ljudi i kao publika u pozorištu zaprepašćeni Medejinim zločinom koji gledamo na sceni, a u našim svakodnevnim životima vidimo takve zločine.

Kroz Medeju koja je strankinja, Frljić u predstavi otvara i priču o emigrantima, koja je motivisan strahom zapadnog svijeta, predrasudama, nerazumjevanjem, surovošću…  

Kao što govori o rušenju patrijarhalnog stereotipa o ženi kao pasivnoj, razumnoj, krotkoj, poslušnoj, požrtvovanoj, bojažljivoj, Frljić na isti način progovara o stereotipu vezanom za migraciju, ali mislim da je tu bio jako pametan. Iako je poznat po radijkalnim i angažovanim predstavama, ovaj put je vrlo decentno to sve pokazao, što je kritiku u Sloveniji jako iznenadilo. Medeja u predstavi pita publiku: “Ko će u svoju zemlju da me primi i ponudi mi zaštitu”. Frljić je ovdje više išao na emociju - šta ozljeđenost, povrijeđenost, dokle može da ide to osjećanje. Mi smo vidjeli da su pod maskama humanisti, baš kao što je i Jason “human” prema Medeji, pa je protjeruje za njeno dobro i dobro njihove djece, razorene mnoge zemlje.  Ubijeno je mnogo ljudi, žene, djece, pa se to onda vratilo kao bumerang drugim nasiljem, opet nad nekim nedužnim ljudima. Ali, taj filter preko TV ekrana je toliko bitan da mi ne osjećamo šta se drugima događa, i dok ne dođe u naš vlastiti vrt, sve još možemo podnijeti. A kad se dogodi u vlastitom vrtu, tek onda shvatamo o čemu se tu radi.

I mediji na ovom našem prostoru, kako ističe Nataša Rošker, prepuni su informacija o nasilju nad ženama, djecom, i da ono što vidimo u “Medeji” mi, na neki način, živimo realno.

Ima i kod nas socijalnih katastrofa, društvo se hijerarhijski toliko ne samo podjelilo, nego razdjelilo, da oni koji su na vrhu uopšte više nisu ljudi, nego su nešto “ono”. I to je savremenost našeg svijeta, ali i onih samo naizgled demokratskih zapadnih država, koje su isto tako ksenofobične i licemjerne. Moram iskreno reći da je demokratija sama po sebi, kao teorija,  ok. Ali u praksi, bez obzira da li je to francusko, njemačko, američko ili ne znam koje sve društvo,  to izgleda sasvim drugačije. Možda mi kao civilizacija i nismo zreli za demokratiju takvu kakva je zapisana u tim zakonima ili ustavima pojednih država, samo je fino kada se kaže da postoje demokratska društva na papiru, pa svi imamo privid, možemo reći da mi biramo političku elitu koja će nas voditi. Ali, problem je ko ti dođe da ga biraš, jer najčešće dođu oni loši. Ne znamo šta je gore - da li da nam država sama postavlja vlast, pa se možemo buniti protiv nje, ili da sami odaberemo od onih loših one za koje mislimo das u možda manje loši – kaže Nataša Rošker.

12.07.-Vijesti

17-Sep-2018
Drama velikog španskog pesnika i ljubitelja slobode

17-Sep-2018
Živimo vrijeme poraza ljudskosti

28-Aug-2018
Našim političarima ne odgovara pomirenje naroda

21-Aug-2018
Trag vremena - štit, knjiga i nakit

21-Aug-2018
Muzika i umjetnost bez granica

21-Aug-2018
Kad u teatru neko posegne za poezijom uvijek ima publiku

20-Aug-2018
Društvo se i danas treba emancipirati da bi razumjelo ženu

20-Aug-2018
Moramo prestati da živimo strahove malih razlika

19-Aug-2018
Žmurimo pred stvarima koje su izvan zakona, morala, dostojanstva

19-Aug-2018
Kleža uvijek ima publiku

17-Aug-2018
Godine koje su određivale sudbinu generacija

17-Aug-2018
Univerzum bezbrojnih kombinacija

17-Aug-2018
Nušić kao rijetko koji pisac poznaje naš mentalitet

17-Aug-2018
Nušić naš balkanski i svagdanji

15-Aug-2018
Neliberalizam nam ukida kritičko mišljenje I humanizam

14-Aug-2018
Na srpskoj književnoj sceni su faraoni i karteli

14-Aug-2018
Ništa kod Vučića nije fascinatno da zasluži scenu

13-Aug-2018
Studija od izuzetnog značaja za pozorišnu umjetnost regiona

13-Aug-2018
Društvo banalizuje klasike

12-Aug-2018
Opseg emocija skratili smo na najmanji broj

12-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

11-Aug-2018
Premijera „Krvavih svadbi“ ispraćena ovacijama

9-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

9-Aug-2018
Impulsivna predstava koja pripada Mediteranu

9-Aug-2018
Večeras predstava kakvu Grad teatar zaslužuje

8-Aug-2018
Klasika nije i ne može biti dogma

7-Aug-2018
Svaki čovjek može da bude glumac, ali pitanje je ko je pravi umjetnik

7-Aug-2018
Živim svoj lični feminizam

7-Aug-2018
Veliki, plemeniti gospodin pozorišta

6-Aug-2018
Spomenik crnogorskom pozorištu

6-Aug-2018
Glupost je postal instrument vladanja

3-Aug-2018
Priča o sistemu i stradanju pojedinca

2-Aug-2018
Glas žena iz manjih sredina

1-Aug-2018
Zašto se vječno smijemo Nušiću

1-Aug-2018
Đorđo Sladoje predstavio novu zbirku poezije na Trgu pjesnika u Budvi

30-Jul-2018
Istina nikada nije nova, samo je nov način na koji se priča

27-Jul-2018
Svaka generacija mora ponovo reći šta je istina

27-Jul-2018
Mediteran u djelima crnogorskih slikara

26-Jul-2018
Andrić nam je, kao Hrist, svima oprao noge

24-Jul-2018
Da biste znali kuda idete, morate da imate elitu

24-Jul-2018
Dvoržak za ekstazu publike

23-Jul-2018
Mitologija nije nego vidljiva, odnosno nevidljiva estetika

22-Jul-2018
Šekspir u parodiji ovoga vremena

22-Jul-2018
Treba čitati da bismo živjeli

20-Jul-2018
Ikona – umjetnost ili religija

19-Jul-2018
Grabarić: Sami smo stvorili šizofreni svijet

17-Jul-2018
Najdžel Kenedi: Svijet je izgubio empatiju

17-Jul-2018
Spektakularna satira o nama, vlasti, Evropi

15-Jul-2018
Spektakl Najdžela Kenedija ispred Starog grada

15-Jul-2018
Furiozna komedija o političkoj manipulaciji

NAPOMENA: “Grad teatar” ima isključivo pravo izmjene programa ili učesnika navedenih u programu, tj. otkaza nastupa pravnim ili fizičkim licima sa kojima nije zaključen pisani ugovor do dana nastupa.