Novosti > Savezništvo u kulturi

Objavljeno: 19-Aug-2017

Savezništvo u kulturi

About Us

Muzički program Grada teatra upriličio je svojoj publici još jedno izvanredno veče - koncert Predraga Jankovića (harmonika) i Mirana Begića (violina). Duo ovih poznatih muzičara u crkvi Santa Marija predstavio se jednim, kod ljubitelja klasične muzike vrlo popularnim programom. Izveli su Albinonijev “Adađo”, Šnitkeovu “Svitu u starom Stilu”, Hercigonjinu “Pjesmu”, Vivaldijevu “Zimu” (iz djela “Četiri godišnja doba”). Imali smo priliku da čujemo i djelo “Asturijas” čuvenog španskog kompozitora s početka XX vijeka Isaka Albeniza, za koju su Begić i Janković napisali svoju obradu i aranžman, kao i tango kompoziciju “Pour una Cabesa”, jednu od najpoznatijih u svijetu, slavnog francuskog baritona i kompozitora Karlosa Gardela. Begić i Janković ispraćeni su burnim aplauzima, a za “bis” su izabrali svoju obradu stare crnogorske pjesme “Još ne sviće rujna zora”.

“Koncert u ovom izuzetnom prostoru, kakav je crkva Santa Marija, bio veliko zadovoljstvo i za nas, kao i nadam se za publiku, koja nas je pažljivio slušala, pratila I dala nam neki sojećaj topline – kaže Begić. - Mi smo kompoziciju “Još ne sviće rujna zora”, recimo, prvi put izveli kada je na Muzičku akademiju na Cetinju došla žena princa Čarlsa, Kamila. Bila je oduševljena, koliko i engleski ambasador u Crnoj Gori, i rekli su nam da takvu vrstu djela jednog dana mogu da reprezentuju i u Engleskoj. Svirali smo i “Pjesmu” Nikole Hercigonje iz oratorijuma “Gorski vijenac”, a spremamo se da na narednim koncertima izvodimo i kompozicije Bora Tamindžića u obradi klasične muzike, koji je apsolutno autentični predstavnik crnogorskog etno nasljeđa. Mislim da je u ovakvom ansamblu, harominika violina, neophodno imati takvu vrstu repertoara. Moramo da čuvamo ono što je naše muzičko nasljeđe, naša tradicija, i da je predstavljamo što više, jer ako mi to ne radimo, plašim se da će otići u jedan prostor gdje će biti daleko manje značajna.

Sam duo harmonika i viliona malo je neubičajen u klasičnoj muzici.

“Počeli smo da nastupamo nedavno, na Gradu teatru je bio naš treći kconcert u ovom sastavu. Ne mogu reći da nisam imao blagu skepsu kad smo počinjali, zbog jedne prilično različite boje i kolorita harmonike i violine, međutim, dobrom intonacijom ovi instutmenti dobijaju zajedničku boju koja zvuči izuzetno. Čuo sam reakciju publike u crkvi Santa Marija, kao i našeg kolege Miše Bereznjickog, koji je oduševljen ovom kombinacijom harmonike i viline”, izjavio je Begić, kome je poslije večeri Mocartove muzike, kada je svirao sa Simfonijskim orkestrom MA Cetinje,  koncert u crkvi Santa Marija bio drugi nastup ovog ljeta na budvanskom festivalu.  

Ovogodišnji Muzički program Grada teatra je i četvrta saradnja festivala sa MA na Cetinju, na kojoj je Begić donedavno bio dekan, i sa festivalom “Esspresivom” koji vodi kao umjetnički direktor.

“Toliko je važna ta saradnja, da sve one naše “pizme” i slične okolnosti, naravno, ne govorim o nama, nego o ukupnoj situaciji u kulturi, ne mogu da nam se dese ako smo zajedno. Mislim da je Crna Gora dovoljno mala da može sebi da priušti da se ovdje napravi jedna vrsta konferedracije fetsivala. Niko, dakle, tu ne mora da bude predsjednik, niti premijer, ali neka vrsta savezništa bi nam pomogla da lakše branimo interes kulture i umjetnosti. U razgovoru sa maestrom Vladimirom Viardoom, kad sam ga pitao šta on misli o festivalima u Crnoj Gori, rekao mi je da baš ti mali festivali, Budva je, naravno, u ukupnim programima mnogo veći festival od “Esspresiva”, ali je u muzičkom segmentu gotovo ista, brane kulturu. On je bio na velikim festivalima, svirao je u Karnegi Holu, u velikim svjetskim salama, u kojima je, kako je rekao, vidio puno ljudi koji dođu na koncert praznih očiju. Oni dođu samo da bi ispoštovali neku konvenciju, a ovdje dolaze iskreni ljubitelji klasilčne muzike. U crkvi Santa Marija, nikada nisam vidio ljude praznih očiju, susretao sam samo one koji iskreno žele da čuju klasičnu muziku, i što je najvažnije, koji žele u sebi nešto da promjene. Mislim da je to posao umjetnosti i nas umjetnika, zato je naša odgovornost velika, pripada nam. I ova višegodišnja saradnja sa Gradom teatrom, za koju se nadam da ćemo je nastaviti, može biti samo pokazetelj drugioma da zajednički možemo da imamo i bolje programe, i više publike, i veću pažnju medija. Mislim da je to poenta onoga što radimo”.

O situaciji u crnogorskoj kulturi Begić kaže da može da govori samo u domenu svoje profesije:

“Mislim da je stanje u kulturi onakvo koliko se mi potrudimo. Nisam od onih koji čekaju da sistem rješi stvari, vjerujem da smo sistem svi mi - sistem su moji studenti, kvarteti u kojima sviraju, dogovori za njihoive koncerte, i stalno ih učim da moraju da grabe i da se bore. Uporedivši 1991, kada sam ja upisao akademiju, i ovu godinu, mislim da ima sve više prostora da se mladi muzičari predstave, i da stvari polako idu nabolje. Mi uvijek patimo od nekih velikih dostignuća, velikih planova i projekata, i to nas malo koči. Ali, ono što takođe primjećujem  to je da naši studenti, kao i neki profesionalci, više ne biraju prostor ni sredstvo da se predstave nekom običnom građaninu u prolazu, na koncertu, u haustoru… Time kultura polako osvaja i prostor da ozdravi ovo društvo, i to je naš jedini spas. Jer, ono što nam od 90-tih godina serviraju kao popularnu muziku, to je jedna apsolutno genocidna pojava. Nije dovoljno reći da je to zastrašujuće, nego je pravi termin genocid, i to ne, daleko bilo kao što je bio genocide u Srebrenici i na nekim drugim mjestima, nego je ovo genocid nad čitavim generacijama, i možemo samo da zamislimo kako će to da nam se obije o glavu. A muzika koju slušamo otkriva ko smo, zapravo, mi. Želim da vjerujem da će putem poreza, nameta, inspekcijske kontrole I nekih drugih načina, država uspjeti da ove naše “krotitelje kobri” koji nas okupraju tom muzikom uspjeti nekako da dozovu pameti, kao što se to radi u uređenim društvima – neka plate specijalni porez, taksu, pa ćemo vidjeti šta će biti. U onoj staroj, velikoj Jugoslaviji, “Bjelo dugme” je, recimo, plaćalo tantijeme za ploču jedan dinar, a Lepa Brena sedam dinara. Njena popularnost zbog toga nije bila manja, ali je novac od tantijema takvih pjevača odlazio u fond za kultur. Ne znam zašto tako ne bi bilo i danas. Budžet za kulturu se sve više smanjuje, umjesto da država napuni svoju kasu naplaćivanjem poreza od onih koji kulturu uništavaju. I to je laka matematika.

Donedavno dekan na MA na Cetinju, gdje je završio drugi mandat na toj funkciji, Begić se sada vraća svojoj umjetnosti i karijeri.

“Ja sam violinista, nisam menadžer, a dekanski posao je prije svega menadžerski generalno, iako i tu ima nekih umjetničkih zahvata, inicijativa, ali malo. Ja sam, recimo, 2011. godinu, kada sam prvi put postao dekan, počeo sa nekih četrdeset – pedeset koncerata godišnje. Šestu godinu dekanskog mandata završio sam sa četiri koncerta. Zadovoljan sam, naravno, zbog nekih lijepih stvari koje sam uradio na akademiji - neka djeca su stasala ovdje i u inostranstvu, kompletno smo sredili sve klavire donacijom jedne švedske fondacije, obnovili smo zgradu, a sada je vrijeme da se vratim svom instrument i svojoj umjetnosti”, ističe Begić.           

R. Baković              

18.08. - DAN

14-Aug-2018
Na srpskoj književnoj sceni su faraoni i karteli

14-Aug-2018
Lutka i arhetip

14-Aug-2018
Ništa kod Vučića nije fascinatno da zasluži scenu

13-Aug-2018
Studija od izuzetnog značaja za pozorišnu umjetnost regiona

13-Aug-2018
Društvo banalizuje klasike

12-Aug-2018
Opseg emocija skratili smo na najmanji broj

12-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

11-Aug-2018
Premijera „Krvavih svadbi“ ispraćena ovacijama

9-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

9-Aug-2018
Impulsivna predstava koja pripada Mediteranu

9-Aug-2018
Večeras predstava kakvu Grad teatar zaslužuje

8-Aug-2018
Klasika nije i ne može biti dogma

7-Aug-2018
Svaki čovjek može da bude glumac, ali pitanje je ko je pravi umjetnik

7-Aug-2018
Živim svoj lični feminizam

7-Aug-2018
Veliki, plemeniti gospodin pozorišta

6-Aug-2018
Spomenik crnogorskom pozorištu

6-Aug-2018
Glupost je postal instrument vladanja

3-Aug-2018
Priča o sistemu i stradanju pojedinca

2-Aug-2018
Glas žena iz manjih sredina

1-Aug-2018
Zašto se vječno smijemo Nušiću

1-Aug-2018
Đorđo Sladoje predstavio novu zbirku poezije na Trgu pjesnika u Budvi

30-Jul-2018
Istina nikada nije nova, samo je nov način na koji se priča

27-Jul-2018
Svaka generacija mora ponovo reći šta je istina

27-Jul-2018
Mediteran u djelima crnogorskih slikara

26-Jul-2018
Andrić nam je, kao Hrist, svima oprao noge

24-Jul-2018
Da biste znali kuda idete, morate da imate elitu

24-Jul-2018
Dvoržak za ekstazu publike

23-Jul-2018
Mitologija nije nego vidljiva, odnosno nevidljiva estetika

22-Jul-2018
Šekspir u parodiji ovoga vremena

22-Jul-2018
Treba čitati da bismo živjeli

20-Jul-2018
Ikona – umjetnost ili religija

19-Jul-2018
Grabarić: Sami smo stvorili šizofreni svijet

17-Jul-2018
Najdžel Kenedi: Svijet je izgubio empatiju

17-Jul-2018
Spektakularna satira o nama, vlasti, Evropi

15-Jul-2018
Spektakl Najdžela Kenedija ispred Starog grada

15-Jul-2018
Furiozna komedija o političkoj manipulaciji

13-Jul-2018
Nismo dorasli za demokratiju

11-Jul-2018
"Evgenije Onjegin" ispraćen ovacijama u Budvi

10-Jul-2018
OBAVJEŠTENJE - Rezervisane ulaznice Grada teatra

9-Jul-2018
Pohlepe I licemjerje naših dana

6-Jul-2018
Ikona i likovna dekonstrukcija

5-Jul-2018
Otvoren likovni program 32. festivala Grad teatar Budva

4-Jul-2018
"DAJEM REČ TEATRU" Dragan Mićanović u Budvi otvorio festival Grad teatar

2-Jul-2018
Potvrde za dolazak na svečano otvaranje 32. festivala primamo do 13:00h

30-Jun-2018
Grad teatar otvara „Romeo i Julija“

29-Jun-2018
Obavještenje - cijena ulaznica

30-May-2018
Održan Kick off sastanak projekta ”TOURNEE – Pozorišta za razvoj turizma u Evropi” 24.-25.maja u Fieru, Albanija

30-Apr-2018
Najava preliminarnog programa XXXII festivala Grad teatar

30-Apr-2018
Konferencija za novinare povodom predstavljanja preliminarnog programa XXXII festivala „Grad teatar“

24-Apr-2018
21.04. u 20h "Sudnji dan" u Crvenoj komuni

NAPOMENA: “Grad teatar” ima isključivo pravo izmjene programa ili učesnika navedenih u programu, tj. otkaza nastupa pravnim ili fizičkim licima sa kojima nije zaključen pisani ugovor do dana nastupa.