Novosti > Bekim Sejranović zatvorio Trg pjesnika u Budvi

Objavljeno: 16-Aug-2017

Bekim Sejranović zatvorio Trg pjesnika u Budvi

Kontakt

Roman je hibridna forma koja u sebe uvlači sve

 

Nisam mogao biti ostrašćen 90-tih godina, nisam mogao birati strane 

 

Književni program 31. Grad teatra, Trg pjesnika, koji su upriličili eminentni stvaraoci, poput Tonka Maroevića, Dimitrija Popovića, Ivane Dimić, Dušana Krcunovića, Jelene Pilipović, Balše Brkovića…, završen je gostovanjem Bekima Sejranovića, jednog od najznačajnijih pisaca i angažovanih intelektualaca sa nekadašnjeg prostora velike Jugoslavije, koji posljednjih godina živi i radi u Zagrebu.

Prilika da upravo pisac koji uživa veliki profesionalni i lični  ugled u regionu, kao što je Sejranović, zatvori Trg pjesnika, zaokružuje uspješnost i uzbudljivost ovogodišnjeg Književnog programa – može ostati upamćen po izuzetnoj posjećenosti, obilježavanju jednog od najvažnijih jubileja u kulturi kojoj pripadamo, 170 godina od prvog izdanja Njegoševog “Gorskog vijenca”, po novoj književnoj produkciji iz Crne Gore i regiona koja je predstavljena, ali i po debatama koje je sa gostima otvarala publika, postajući tako i sama učesnik ovog programa.

U tom dobrom duhu budvanske pjacete proteklo je i veče na kojem je Sejranović, u razgovoru sa beogradskim piscem Mićom Vujičićem govorio o svom književnom djelu, sa fokusom na posljednje knjige “Tvoj sin, Haklberi Fin” i “Dnevnik jednog nomada”, kao i o samoj žanrovskoj odrednici svog stvaralaštva i pitanju da li ono pripada romanesknoj produkciji.

“Mislim da je danas potpuno bespredmetno pričati, poslije postmodernizma, Borhesa i svega ostalog što se pojavilo u savremenoj književnoj produkciji, šta je roman. Roman je  hibridna forma koja u sebe može da uvuče sve – i putopis, i esej, i kritiku, i mogu da se mjenjaju stilovi, teme…Jedan norveški pisac kaže da čim se nešto napiše, to je fikcija, roman, što znači da roman može biti i zbirka kratkih priča, poglavlja, bitno je samo da te priče budu povezane. I kad neko kaže da “Dnevnik jednog nomada” nije roman i da nema glavnog junaka, to nije tačno. Ima glavnog junaka, on prati čitaoce, iako se njegovo ime čak nigdje ne spominje. Ja sam birao šta ću da ubacim u taj dnevnik, to su zapisi od 2011. do 2016, neke jako bitne stvari iz mog ličnog života uopšte nisu spomenute, iz čistog razloga jer sam smatrao da im tu nije mjesto. Ne može se preslikati stvarnost u pisanu riječ. “Dnevnik jednog nomada” istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom, koliko traumatičnoj, toliko i lijepoj. Ja, zapravo, mislim da da se sva književnost može podijeliti na “Ilijadu” i “Odiseju”, to su neka dva izvora. “Ilijada” je borba, žrtva, pobjeda, da ne kažem državotvorna književnost. A u “Odiseju” se radi o nekim zgubidanima, lutalicama, tu spada i Isus Hrist koji je išao kao lutalica i pripovjedao, do “Don Kihota”, Džejmsa Džojsa. Ja, naravno, pripadam Odiseju, a on je, kao što znamo, sedamnaest godina putovao i lutao, kao, nije mogao da nađe put do kuće. A zapravo, nije htio da ide kući, i vratio se onda kad je njegova žena htjela da se preuda.

Roman “Dnevnik jendog nomada” pokriva period Sejranovićevog života od Ljubljane, preko Osla, do Zagreba i Brčkog, gdje je rođen. Tu čitamo zapise o jednoj ljubavnoj priči i njenoj propasti, o ocu koji gotovo svakog mjeseca putuje iz Osla u Ljubljanu da vidi mlađu kćer, jer se boji da će ga zaboraviti, dok ga starija kćer u Oslu naziva poi menu, dok očuha zove tatom. Čitamo o književniku koji istovremeno sudjeluje u hrvatskoj, bosanskoj i noreškoj književnosti, pratimo avanturu nastajanja romana koji autor pokušava paralelno da napiše na “našem” i na norveškom jeziku, slijedimo Sejranovića na brojnim književnim promocijama, festivalima i rezidencijama, pratimo njegove susrete s kolegama, prijateljima, ženama i ljubavnicama, čitamo o knjigama koje on čita…, a gotovo sva imena u romanu pripadaju njegovom realnom životu.

“Mislim da je svaki roman autobiografski, jer čovjek da bi napravio neko djelo, mora da ima neku sirovinu, ne može da napravi nešto ni od čega. Meni kao piscu su potrebni život, ljudi, dijalozi, moram da vidim šta se dešava. I kad pišem, pokušavam da ne držim neke moralne pridike, nego da pričam ono što sam doživio. Nešto se malo mora dodati, čovjek kad pripovjeda mora nešto i da preuveliča, i to se zove umjeće pripovjedanja, mada se ne smije ni pretjerivati. Meni je cilj da ljudi vjeruju da se u mojim romanima sve o čemu govorim relano dogodilo, kao što vjeruju u ono kad gledaju neki film.  Mi u kinu i u pozorištu želimo da budemo zavarani, pa tako i čitaoci knjiga”.

Razapet između Skandinavije i Balkana, Sejranović u svom romanu ispisuje stranice o oba svijeta, i o sebi u njima i izvan njih, koje su jednako potresne, uznemirujuće i duhovite.

“Mnogo mi je lakše da pišem na “našem” jeziku, nego na norveškom, mada zbog para moram da pišem i za skandinavske izdavače. Kad kažem “našem” jeziku, mislim da je to taj jezik koji svi razumijemo, bez obzira kako ga sve danas neki nazivaju. Jer, pisati na stranom jeziku, to je kao kad tumaraš po mraku i tražiš neke boje, a tvoj jezik ti je tu, u stomaku, i osjećaš ga svom snagom. Ja se i dalje osjećam i Jugoslovenom, porodice iz kojih potičem toliko su izmješane, da se nikako drugačije ne mogu odrediti, uprkos svemu što se dogodilo na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Zato i nisam mogao biti ostrašćen, i nisam mogao birate “strane”, mogao sam ostati samo ono što sam bio, Jugosloven”.

 “Dnevnik jednog nomada”, sam Sejranović, kako je istakao, vidi kao nekakav napredak ili nazadak u odnosu na prethodne knjige.

“Vidim tu neke izmjene, razvoj u odnosu na vrijeme. Uvijek kažem da ne volim pisati o stvarima o kojima još nisam stekao autoironičnu distance, dakle, odbijam da pišem o stvarima ako sam još uvijek ogorčen, ako sam tek prebrodio nekakvu tešku krizu, ljubavnu, ovakvu ili onakvu. Jednostavno, mora da prođe neko vrijeme da se možeš sam sebi smijati. Autoironiju smatram najvišom stilskom figurom ne samo u književnosti, nego u čitavoj umjetnosti. Čak nekakvom čovjekovom vrlinom, ne mora neko biti umjetnik da bi bio autoironičan. Uzmite Muju i Hasu, oni su uvijek autoirionični. Kad možeš sam sebi da se smiješ i svojim najgorim problemima koje si prevazišao ili koji te možda još uvijek muče, onda ne može niko da te poništi. Moraš prvo sebe da izrezeš, sebe da seciraš, otvoriš, da budeš jako nemilisrdan baš prema samom sebi, da bi mogao bilo šta o nekome drugom da kažeš.

15.08. - Vijesti

13-Sep-2017
Preko 10.000 ljudi vidjelo 36 programa

12-Sep-2017
Konferencija za novinare povodom zatvaranja 31. festivala „Grad teatar“

25-Aug-2017
Ljepota koja je duboko utkana u materiju

22-Aug-2017
Izložba "Ćutanje kamena" u Budvi: Oslobađanje zarobljene forme

19-Aug-2017
Kameni zapisi ljudi

19-Aug-2017
Savezništvo u kulturi

18-Aug-2017
Riječi i slike kao zapisi u kamenu

18-Aug-2017
Koncertni spektakl za završetak Muzičkog programa Grad teatra

18-Aug-2017
Pisati na stranom jeziku je kao da tumaraš po mraku

16-Aug-2017
Bekim Sejranović zatvorio Trg pjesnika u Budvi

16-Aug-2017
Glembajevi su priča našeg doba

14-Aug-2017
Hronika Budva Grad teatra

14-Aug-2017
Kultura uvijek preživi, a politika ne preživi

14-Aug-2017
Premijerom “Glembajevih” u Dubrovniku Grad teatar zvaršio svoj Dramski program

13-Aug-2017
Ogledala društva u tranziciji

13-Aug-2017
Spektakl o Krležinim junacima naših dana

13-Aug-2017
Budvani na predstavi Gospoda Glembajevi u Dubrovniku

10-Aug-2017
Priča koja nas je duboko uzdrmala

10-Aug-2017
Umjesto klasične promocije savremeni dijalog s povodom

10-Aug-2017
Srbija, Crna Gora i Hrvatska imaju iste kriminalne politike

9-Aug-2017
OBAVJEŠTENJE

9-Aug-2017
Ovo je vrijeme sa previše uglova posmatranja

7-Aug-2017
Kosmos sa svim svojim čudima

7-Aug-2017
Uvijek dajemo novo čitanje

4-Aug-2017
Puno razotkrivanje travestiranih identiteta

3-Aug-2017
Obavještenje povodom održavanja predstave “Gospoda Glembajevi” na 31. festivalu “Grad teatar”

3-Aug-2017
Mislim da je zazvučao Šekspir prošle večeri u Budvi

3-Aug-2017
Ovacije za maestra Ljubimova

2-Aug-2017
O devastiranim ljudima i gradovima

1-Aug-2017
Kvazipobunjeno društvo i travestija

30-Jul-2017
Njegoš je bio moralni idealista, mudrac i prorok

28-Jul-2017
Gdje je mjesto pojedinca u totalitarnom svijetu

27-Jul-2017
U Budvi sam, u kući ujaka, otkrivao slikarstvo i džez

27-Jul-2017
Predstava "Sloboda je najskuplja kapitalistička reč" izvedena pred brojnom budvanskom publikom

27-Jul-2017
Eros, krv i svetost kroz likove biblijskih žena

25-Jul-2017
Genijalni Mocart i domaći virtuozi

24-Jul-2017
Gorki put svih Prometeja naših dana

23-Jul-2017
Pisanje, bijeg od običnog života i njegove banalnosti

22-Jul-2017
I Prometej naših dana mora da strada

20-Jul-2017
Smijeh nas liječi od užasa koji živimo

20-Jul-2017
Sapfo i Njegoša spaja antički fenomen

19-Jul-2017
Na Trgu gostuje Ivana Dimić

18-Jul-2017
Koncert za pamćenje i privilegija za publiku

18-Jul-2017
Exit teatar iz Zagreba gostuje sa predstavom “Balon”

17-Jul-2017
Promocija knjige

14-Jul-2017
Linije bjekstva u razodjenutom svijetu

13-Jul-2017
Poezija ne smije da bude u trendu

13-Jul-2017
Njegoš - pjesnik veličanstvene lične elegije

12-Jul-2017
Izložba

11-Jul-2017
Sonata ponovila uspjeh u Budvi

NAPOMENA: “Grad teatar” ima isključivo pravo izmjene programa ili učesnika navedenih u programu, tj. otkaza nastupa pravnim ili fizičkim licima sa kojima nije zaključen pisani ugovor do dana nastupa.