Novosti > Uvijek dajemo novo čitanje

Objavljeno: 7-Aug-2017

Uvijek dajemo novo čitanje

About Us

Veliki uspjeh koji je Kraljevsko pozorište Zetski dom na Cetinju zabilježio prošle godine na festivalu Grad teatar, predstavljajući se angažovanim ostvarenjima “Let iznad kukavičjeg gnijezda" Kena Kejsija, u režiji Diega de Brea, i “Leptir – vježba rađanja” Aleksandra Radunovića, a u režiji Andraša Urbana, nastavio se i ovog ljeta – autorski projekat Arpada Šilinga, “Dokle pogled seže”, sa scene Terase između crkava ispraćen je ovacijama.

Poznati mađarski dramatičar i reditelj stigao je pred budvansku publiku sa angažovanom, kritičnom, provokativnom i crnohumornom pričom o našaoj današnjici, našim duboko propalim i korumpiranim društvima u tranziciji, društvima u kojima su izgubljeni sistemi vrijednosti, moral, ljudskost, empatija, i u kojima živimo ne samo mi na ovim balkanskim, nekada ratnim prostorima iz 90-tih godina, nego se prepoznaje i ambijent nekadašnjih autoritarnih socijalističkih zemalja istočnog bloka.

Sjajna glumačka ekipa – Varja Đukić, Srđan Grahovac, Dušan Kovačević, Nada Vukčević, Dejan Đonović, Jelena Simić, Aleksandar Gavranić i Zoran Vujović, donijela je na scenu dvadeset pet različitih karaktera - likova, među kojima su radnici koji su ostali bez posla i sada su socijalni slučajevi, ljudi koji su korupcijom i kriminalom preko noći postali ministri, tajkuni, moćnici i “novi biznismeni”, nepoželjni novinari koji postavljaju kritička pitanja i govore o kršenju zakona, žene moćnika ogrezle u novcu, “urađene” po najvišim dometima savremene plastične hirurgije, kojima je lagodan život prešao u dosadu, žene koje ne mogu da prehrane djecu, gubitnici koji se u novim, tranziciono – mafijaškim okolnostima nisu snašli, pa naivno pokušavaju da uđu u taj sistem ne bi li egzistencijalno preživjeli, mladi koji su svjesni tragedije tih društava i žele da pobjegnu u inostranstvo, oni koji ipak imaju nekakvu nadu, pa bi da ostanu ovdje, mafijaški bankari, ljudi koji ne pristaju da im “novi investitori” otimaju kuće …

Varja Đukić, koju budvanska publika decenijama poznaje po bravuroznim glumačkim ostvarenjima u brojnim festivalskim produkcijama i koprodukcijama, laureatkinja Nagrade “Grad teatar” za doprinos pozorišnoj umjetnosti, izjavila je da je izvođenje predstave “Dokle pogled seže” u ambijentu bilo malo rizično, jer ona na sceni – kutiji pokazuje svoj puni kapacitet, i da je veoma raduje kako je publika ispratila .

“Željeli smo da dođemo na Grad teatar, iako smo znali da će igranje na otvorenom biti avantura, ali smo pomislili da ova drama, nastala iz glumačkih improvizacija, nekako ovdje u Budvi baš stoji “jedan na jedan”, sa svim temamam koje nosi i o kojima govori, i čini mi se da je publici zbog toga bilo jako dragocjeno da je vidi upravo ovdje. Ja, inače, često dolazim na festival, i često sam u publici. Dopada mi se ova borba za prostor, i nadam se da će u tom smislu biti uspješna - da će se opet pokrenuti priča o cjelini, o Budva Grad teatru kao o konceptu jednog grada koji zaista ima pretenzije da bude kulturna prestonica ovog djela Mediterana, što je u jednom nizu godina zaista i bio. Vuku me ovdje razne uspomene, brojna publika koja neprekidno posjećuje festival, upornost kojom se svi oni koji se bave kreiranjem i produkcijom Grad teatra bore da ovaj festival i dalje bude dobar, i svake godine sve bolji. Eto, ove godine je konačno dobijena borba da u Starom gradu tokom izvođenja predstava ne bude muzike, što je već ogroman uspjeh koji sebi može da ubilježi ovogodišnji festival”.

Šta je sve potrebno da bi se ostvarila ta priča o cjelovitom konceptu Grad teatra?

“Ja sanm jedan od dobitnika prestižne nagrade ovog festivala, što znači da imam hiljadu sutuacija sa budvanskih scena i prostora, i pamtim ne samo one divne predstave u kojima sam igrala, nego i one koje sam gledala. Zato se ja stalno i vraćam na priču o Citadeli, jer je ona u samom znaku ideje o Gradu teatru. Citadela je jedno stožersko mjesto ovog festivala, a svi drugi prostori su na neki način drugi, prosto su više izbor. Ne goviorim sada o predstavam koje se mogu igrati u prirodnim ambijentima kojima Budva raspolaže, tu je i ranije bilo predstava koje su specijalno pravljene za neki prostor, za plaže recimo, koje nudi sam grad. Ali, uvijek je prisutno pitanje pozicije scene. Kako zbog okolne buke koju ima svaki ambijent i koja se ne može potpuno smanjiti za onu tišinu koju zahtjeva pozorište, tako i zbog toga što Citadela nosi u sebi čitavu istoriju Grada teatra, dvije decenije u kojima smo na toj sceni igrali sjajne predstave, gledali fantastična ostvarenja iz inostranstva, aplaudirali rediteljskim i glumačkim velikanima koji su simbol vrhunske pozorišne umjetnosti ovog prostora. Zato je Citadela u samom znaku ideje i duha Grad teatra, zato mu ona prirodno pripada, i trebalo bi da se pronađe način da mu se vrati.

Budvanska publika vas poznaje iz brojnih ostvarenja koja pripadaju upravo najboljim dometima savremenog pozorišta. Ove godine je to “Dokle pogled seže”, uzbudljiva i provokativna “glumačka predstava”. Koliko ste i njeni autori?

“Teško je razlučiti, u svakom slučaju, ova inspiracija za glumačku improvizaciju potekla je od Arpada Šilinga. Znači, svaka situacija u kojoj smo mi kao glumci kroz improvizacije kreirali naše likove, on je vrlo štedro opisivao šta želi od nas, a mi smo to radili, i one su zaista bile vrlo zanimljive I mnogobrojne, a on je od tog materijala uspeo da poslije deset dana napravi ovu cjelinu. Ta predstava, se, čini mi se, uvijek iznova otkriva, i meni je zanimljivo kao glumici koja je igra, da iz nekih prikaza, komentara, poslije igranja u Zagrebu, Ljubljani, Subotici, Italiji, da iznova otkrivam strukturu njene priče. Jer, ona zaista uvijek može, kao i svaka predstava, da se nadograđuje, a glumac nekada i ne void računa kako se u cjelini ona prati, I zato kažem da je nbjena struktura jako zanimljiva.

“Dokle pogled seže” daje nam svakidašnjicu koju poznajemo i koju živimo, i koja nam djeluje još potresnije, tragičnije i pesimističnije kada se sve te “slike” naše društvene i moralne truleži i blata poređaju na sceni. Kako vi to doživljavate?          

“Sve se svodi na neko pitanje ukupnosti ambijenta u kojem živimo. Ne vjerujem da je taj neko ko ima danas ima “kule I gradove” zaista srećan I nekim svojim ličnim životom, uvijek se to sve bazira na nekoj maloj, mikro priči, na odnosu među ljudima, koji naravno ne može da egzistira bez onog što su egzistencijalni osnovi I uslovi. Kvalitet života je jako ugrožen, na razne načine, I mi smo se upravo time bavili. Između ostalog, to je bio I cilj ove predstave – da se otvore te neke zapretene, skrivene ili kroz medije nedovoljno vidljive situacije koje, nažalost, uglavnom vidimo iz crnih medijskih hronika, što je zaista potpuni paradoks. Jer, mi javno nikako ne otkrivamo onu suštinsku stranu uzroka za takve stvari, i onda smo mi u predstavi pravili priče vezan za ljudski poriv da uvijek nađe izlaz iz situacije koja može izgledati beznadežno. Potraga za izlazom, potraga za nalaženjem modela ne preživljavanja, nego opstanka tog ljudskog u čovjeku, onog osnovnog, humanog, kada te nešto što te sa strane pokoleba, ugrožava, uslovljava, dovodi dotle da zaboraviš to ljudsko I među najbližima. U predstavi su zaista teške teme, a bave se bukvalno i upravo se tiču svih ekonomskih i socijalnih odnosa na svim relacijama u državi – odnosa vlasti, privatne i društvene imovine, zakona, potrebe da se generacijski sačuva ideja o prostoru i sukobu generacija, i zaista je sveobuhvatna.

Koliko nam je danas zaista ostalo tog ljudskog i humanog?

“Možda nam je ostalo manje ili više sumnje u mogućnost promjene, u mogućnostinekakve  zajedničke artikulacije nečega što zaista jeste ta dimenzija, ali ne dolazi u obzir da sumnjamo u ljudskost. Mislim da, naprotiv, ta sumnja upravo rađa problem i krizu. Bez ljudskosti se apsolutno ne može promišljati ni jedan aspekt života, I mislsim da je ostalo puno ljudskosti, ali da su strašno rigidni mehanizmi vladanja, i da oni konačno moraju da propituju sami sebe, da sve vlasti, sve države propituju načine na koje vladaju.                         

7.08. - Vijesti

14-Aug-2018
Na srpskoj književnoj sceni su faraoni i karteli

14-Aug-2018
Lutka i arhetip

14-Aug-2018
Ništa kod Vučića nije fascinatno da zasluži scenu

13-Aug-2018
Studija od izuzetnog značaja za pozorišnu umjetnost regiona

13-Aug-2018
Društvo banalizuje klasike

12-Aug-2018
Opseg emocija skratili smo na najmanji broj

12-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

11-Aug-2018
Premijera „Krvavih svadbi“ ispraćena ovacijama

9-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

9-Aug-2018
Impulsivna predstava koja pripada Mediteranu

9-Aug-2018
Večeras predstava kakvu Grad teatar zaslužuje

8-Aug-2018
Klasika nije i ne može biti dogma

7-Aug-2018
Svaki čovjek može da bude glumac, ali pitanje je ko je pravi umjetnik

7-Aug-2018
Živim svoj lični feminizam

7-Aug-2018
Veliki, plemeniti gospodin pozorišta

6-Aug-2018
Spomenik crnogorskom pozorištu

6-Aug-2018
Glupost je postal instrument vladanja

3-Aug-2018
Priča o sistemu i stradanju pojedinca

2-Aug-2018
Glas žena iz manjih sredina

1-Aug-2018
Zašto se vječno smijemo Nušiću

1-Aug-2018
Đorđo Sladoje predstavio novu zbirku poezije na Trgu pjesnika u Budvi

30-Jul-2018
Istina nikada nije nova, samo je nov način na koji se priča

27-Jul-2018
Svaka generacija mora ponovo reći šta je istina

27-Jul-2018
Mediteran u djelima crnogorskih slikara

26-Jul-2018
Andrić nam je, kao Hrist, svima oprao noge

24-Jul-2018
Da biste znali kuda idete, morate da imate elitu

24-Jul-2018
Dvoržak za ekstazu publike

23-Jul-2018
Mitologija nije nego vidljiva, odnosno nevidljiva estetika

22-Jul-2018
Šekspir u parodiji ovoga vremena

22-Jul-2018
Treba čitati da bismo živjeli

20-Jul-2018
Ikona – umjetnost ili religija

19-Jul-2018
Grabarić: Sami smo stvorili šizofreni svijet

17-Jul-2018
Najdžel Kenedi: Svijet je izgubio empatiju

17-Jul-2018
Spektakularna satira o nama, vlasti, Evropi

15-Jul-2018
Spektakl Najdžela Kenedija ispred Starog grada

15-Jul-2018
Furiozna komedija o političkoj manipulaciji

13-Jul-2018
Nismo dorasli za demokratiju

11-Jul-2018
"Evgenije Onjegin" ispraćen ovacijama u Budvi

10-Jul-2018
OBAVJEŠTENJE - Rezervisane ulaznice Grada teatra

9-Jul-2018
Pohlepe I licemjerje naših dana

6-Jul-2018
Ikona i likovna dekonstrukcija

5-Jul-2018
Otvoren likovni program 32. festivala Grad teatar Budva

4-Jul-2018
"DAJEM REČ TEATRU" Dragan Mićanović u Budvi otvorio festival Grad teatar

2-Jul-2018
Potvrde za dolazak na svečano otvaranje 32. festivala primamo do 13:00h

30-Jun-2018
Grad teatar otvara „Romeo i Julija“

29-Jun-2018
Obavještenje - cijena ulaznica

30-May-2018
Održan Kick off sastanak projekta ”TOURNEE – Pozorišta za razvoj turizma u Evropi” 24.-25.maja u Fieru, Albanija

30-Apr-2018
Najava preliminarnog programa XXXII festivala Grad teatar

30-Apr-2018
Konferencija za novinare povodom predstavljanja preliminarnog programa XXXII festivala „Grad teatar“

24-Apr-2018
21.04. u 20h "Sudnji dan" u Crvenoj komuni

NAPOMENA: “Grad teatar” ima isključivo pravo izmjene programa ili učesnika navedenih u programu, tj. otkaza nastupa pravnim ili fizičkim licima sa kojima nije zaključen pisani ugovor do dana nastupa.