Novosti > Uvijek dajemo novo čitanje

Objavljeno: 7-Aug-2017

Uvijek dajemo novo čitanje

Kontakt

Veliki uspjeh koji je Kraljevsko pozorište Zetski dom na Cetinju zabilježio prošle godine na festivalu Grad teatar, predstavljajući se angažovanim ostvarenjima “Let iznad kukavičjeg gnijezda" Kena Kejsija, u režiji Diega de Brea, i “Leptir – vježba rađanja” Aleksandra Radunovića, a u režiji Andraša Urbana, nastavio se i ovog ljeta – autorski projekat Arpada Šilinga, “Dokle pogled seže”, sa scene Terase između crkava ispraćen je ovacijama.

Poznati mađarski dramatičar i reditelj stigao je pred budvansku publiku sa angažovanom, kritičnom, provokativnom i crnohumornom pričom o našaoj današnjici, našim duboko propalim i korumpiranim društvima u tranziciji, društvima u kojima su izgubljeni sistemi vrijednosti, moral, ljudskost, empatija, i u kojima živimo ne samo mi na ovim balkanskim, nekada ratnim prostorima iz 90-tih godina, nego se prepoznaje i ambijent nekadašnjih autoritarnih socijalističkih zemalja istočnog bloka.

Sjajna glumačka ekipa – Varja Đukić, Srđan Grahovac, Dušan Kovačević, Nada Vukčević, Dejan Đonović, Jelena Simić, Aleksandar Gavranić i Zoran Vujović, donijela je na scenu dvadeset pet različitih karaktera - likova, među kojima su radnici koji su ostali bez posla i sada su socijalni slučajevi, ljudi koji su korupcijom i kriminalom preko noći postali ministri, tajkuni, moćnici i “novi biznismeni”, nepoželjni novinari koji postavljaju kritička pitanja i govore o kršenju zakona, žene moćnika ogrezle u novcu, “urađene” po najvišim dometima savremene plastične hirurgije, kojima je lagodan život prešao u dosadu, žene koje ne mogu da prehrane djecu, gubitnici koji se u novim, tranziciono – mafijaškim okolnostima nisu snašli, pa naivno pokušavaju da uđu u taj sistem ne bi li egzistencijalno preživjeli, mladi koji su svjesni tragedije tih društava i žele da pobjegnu u inostranstvo, oni koji ipak imaju nekakvu nadu, pa bi da ostanu ovdje, mafijaški bankari, ljudi koji ne pristaju da im “novi investitori” otimaju kuće …

Varja Đukić, koju budvanska publika decenijama poznaje po bravuroznim glumačkim ostvarenjima u brojnim festivalskim produkcijama i koprodukcijama, laureatkinja Nagrade “Grad teatar” za doprinos pozorišnoj umjetnosti, izjavila je da je izvođenje predstave “Dokle pogled seže” u ambijentu bilo malo rizično, jer ona na sceni – kutiji pokazuje svoj puni kapacitet, i da je veoma raduje kako je publika ispratila .

“Željeli smo da dođemo na Grad teatar, iako smo znali da će igranje na otvorenom biti avantura, ali smo pomislili da ova drama, nastala iz glumačkih improvizacija, nekako ovdje u Budvi baš stoji “jedan na jedan”, sa svim temamam koje nosi i o kojima govori, i čini mi se da je publici zbog toga bilo jako dragocjeno da je vidi upravo ovdje. Ja, inače, često dolazim na festival, i često sam u publici. Dopada mi se ova borba za prostor, i nadam se da će u tom smislu biti uspješna - da će se opet pokrenuti priča o cjelini, o Budva Grad teatru kao o konceptu jednog grada koji zaista ima pretenzije da bude kulturna prestonica ovog djela Mediterana, što je u jednom nizu godina zaista i bio. Vuku me ovdje razne uspomene, brojna publika koja neprekidno posjećuje festival, upornost kojom se svi oni koji se bave kreiranjem i produkcijom Grad teatra bore da ovaj festival i dalje bude dobar, i svake godine sve bolji. Eto, ove godine je konačno dobijena borba da u Starom gradu tokom izvođenja predstava ne bude muzike, što je već ogroman uspjeh koji sebi može da ubilježi ovogodišnji festival”.

Šta je sve potrebno da bi se ostvarila ta priča o cjelovitom konceptu Grad teatra?

“Ja sanm jedan od dobitnika prestižne nagrade ovog festivala, što znači da imam hiljadu sutuacija sa budvanskih scena i prostora, i pamtim ne samo one divne predstave u kojima sam igrala, nego i one koje sam gledala. Zato se ja stalno i vraćam na priču o Citadeli, jer je ona u samom znaku ideje o Gradu teatru. Citadela je jedno stožersko mjesto ovog festivala, a svi drugi prostori su na neki način drugi, prosto su više izbor. Ne goviorim sada o predstavam koje se mogu igrati u prirodnim ambijentima kojima Budva raspolaže, tu je i ranije bilo predstava koje su specijalno pravljene za neki prostor, za plaže recimo, koje nudi sam grad. Ali, uvijek je prisutno pitanje pozicije scene. Kako zbog okolne buke koju ima svaki ambijent i koja se ne može potpuno smanjiti za onu tišinu koju zahtjeva pozorište, tako i zbog toga što Citadela nosi u sebi čitavu istoriju Grada teatra, dvije decenije u kojima smo na toj sceni igrali sjajne predstave, gledali fantastična ostvarenja iz inostranstva, aplaudirali rediteljskim i glumačkim velikanima koji su simbol vrhunske pozorišne umjetnosti ovog prostora. Zato je Citadela u samom znaku ideje i duha Grad teatra, zato mu ona prirodno pripada, i trebalo bi da se pronađe način da mu se vrati.

Budvanska publika vas poznaje iz brojnih ostvarenja koja pripadaju upravo najboljim dometima savremenog pozorišta. Ove godine je to “Dokle pogled seže”, uzbudljiva i provokativna “glumačka predstava”. Koliko ste i njeni autori?

“Teško je razlučiti, u svakom slučaju, ova inspiracija za glumačku improvizaciju potekla je od Arpada Šilinga. Znači, svaka situacija u kojoj smo mi kao glumci kroz improvizacije kreirali naše likove, on je vrlo štedro opisivao šta želi od nas, a mi smo to radili, i one su zaista bile vrlo zanimljive I mnogobrojne, a on je od tog materijala uspeo da poslije deset dana napravi ovu cjelinu. Ta predstava, se, čini mi se, uvijek iznova otkriva, i meni je zanimljivo kao glumici koja je igra, da iz nekih prikaza, komentara, poslije igranja u Zagrebu, Ljubljani, Subotici, Italiji, da iznova otkrivam strukturu njene priče. Jer, ona zaista uvijek može, kao i svaka predstava, da se nadograđuje, a glumac nekada i ne void računa kako se u cjelini ona prati, I zato kažem da je nbjena struktura jako zanimljiva.

“Dokle pogled seže” daje nam svakidašnjicu koju poznajemo i koju živimo, i koja nam djeluje još potresnije, tragičnije i pesimističnije kada se sve te “slike” naše društvene i moralne truleži i blata poređaju na sceni. Kako vi to doživljavate?          

“Sve se svodi na neko pitanje ukupnosti ambijenta u kojem živimo. Ne vjerujem da je taj neko ko ima danas ima “kule I gradove” zaista srećan I nekim svojim ličnim životom, uvijek se to sve bazira na nekoj maloj, mikro priči, na odnosu među ljudima, koji naravno ne može da egzistira bez onog što su egzistencijalni osnovi I uslovi. Kvalitet života je jako ugrožen, na razne načine, I mi smo se upravo time bavili. Između ostalog, to je bio I cilj ove predstave – da se otvore te neke zapretene, skrivene ili kroz medije nedovoljno vidljive situacije koje, nažalost, uglavnom vidimo iz crnih medijskih hronika, što je zaista potpuni paradoks. Jer, mi javno nikako ne otkrivamo onu suštinsku stranu uzroka za takve stvari, i onda smo mi u predstavi pravili priče vezan za ljudski poriv da uvijek nađe izlaz iz situacije koja može izgledati beznadežno. Potraga za izlazom, potraga za nalaženjem modela ne preživljavanja, nego opstanka tog ljudskog u čovjeku, onog osnovnog, humanog, kada te nešto što te sa strane pokoleba, ugrožava, uslovljava, dovodi dotle da zaboraviš to ljudsko I među najbližima. U predstavi su zaista teške teme, a bave se bukvalno i upravo se tiču svih ekonomskih i socijalnih odnosa na svim relacijama u državi – odnosa vlasti, privatne i društvene imovine, zakona, potrebe da se generacijski sačuva ideja o prostoru i sukobu generacija, i zaista je sveobuhvatna.

Koliko nam je danas zaista ostalo tog ljudskog i humanog?

“Možda nam je ostalo manje ili više sumnje u mogućnost promjene, u mogućnostinekakve  zajedničke artikulacije nečega što zaista jeste ta dimenzija, ali ne dolazi u obzir da sumnjamo u ljudskost. Mislim da, naprotiv, ta sumnja upravo rađa problem i krizu. Bez ljudskosti se apsolutno ne može promišljati ni jedan aspekt života, I mislsim da je ostalo puno ljudskosti, ali da su strašno rigidni mehanizmi vladanja, i da oni konačno moraju da propituju sami sebe, da sve vlasti, sve države propituju načine na koje vladaju.                         

7.08. - Vijesti

13-Sep-2017
Preko 10.000 ljudi vidjelo 36 programa

12-Sep-2017
Konferencija za novinare povodom zatvaranja 31. festivala „Grad teatar“

25-Aug-2017
Ljepota koja je duboko utkana u materiju

22-Aug-2017
Izložba "Ćutanje kamena" u Budvi: Oslobađanje zarobljene forme

19-Aug-2017
Kameni zapisi ljudi

19-Aug-2017
Savezništvo u kulturi

18-Aug-2017
Riječi i slike kao zapisi u kamenu

18-Aug-2017
Koncertni spektakl za završetak Muzičkog programa Grad teatra

18-Aug-2017
Pisati na stranom jeziku je kao da tumaraš po mraku

16-Aug-2017
Bekim Sejranović zatvorio Trg pjesnika u Budvi

16-Aug-2017
Glembajevi su priča našeg doba

14-Aug-2017
Hronika Budva Grad teatra

14-Aug-2017
Kultura uvijek preživi, a politika ne preživi

14-Aug-2017
Premijerom “Glembajevih” u Dubrovniku Grad teatar zvaršio svoj Dramski program

13-Aug-2017
Ogledala društva u tranziciji

13-Aug-2017
Spektakl o Krležinim junacima naših dana

13-Aug-2017
Budvani na predstavi Gospoda Glembajevi u Dubrovniku

10-Aug-2017
Priča koja nas je duboko uzdrmala

10-Aug-2017
Umjesto klasične promocije savremeni dijalog s povodom

10-Aug-2017
Srbija, Crna Gora i Hrvatska imaju iste kriminalne politike

9-Aug-2017
OBAVJEŠTENJE

9-Aug-2017
Ovo je vrijeme sa previše uglova posmatranja

7-Aug-2017
Kosmos sa svim svojim čudima

7-Aug-2017
Uvijek dajemo novo čitanje

4-Aug-2017
Puno razotkrivanje travestiranih identiteta

3-Aug-2017
Obavještenje povodom održavanja predstave “Gospoda Glembajevi” na 31. festivalu “Grad teatar”

3-Aug-2017
Mislim da je zazvučao Šekspir prošle večeri u Budvi

3-Aug-2017
Ovacije za maestra Ljubimova

2-Aug-2017
O devastiranim ljudima i gradovima

1-Aug-2017
Kvazipobunjeno društvo i travestija

30-Jul-2017
Njegoš je bio moralni idealista, mudrac i prorok

28-Jul-2017
Gdje je mjesto pojedinca u totalitarnom svijetu

27-Jul-2017
U Budvi sam, u kući ujaka, otkrivao slikarstvo i džez

27-Jul-2017
Predstava "Sloboda je najskuplja kapitalistička reč" izvedena pred brojnom budvanskom publikom

27-Jul-2017
Eros, krv i svetost kroz likove biblijskih žena

25-Jul-2017
Genijalni Mocart i domaći virtuozi

24-Jul-2017
Gorki put svih Prometeja naših dana

23-Jul-2017
Pisanje, bijeg od običnog života i njegove banalnosti

22-Jul-2017
I Prometej naših dana mora da strada

20-Jul-2017
Smijeh nas liječi od užasa koji živimo

20-Jul-2017
Sapfo i Njegoša spaja antički fenomen

19-Jul-2017
Na Trgu gostuje Ivana Dimić

18-Jul-2017
Koncert za pamćenje i privilegija za publiku

18-Jul-2017
Exit teatar iz Zagreba gostuje sa predstavom “Balon”

17-Jul-2017
Promocija knjige

14-Jul-2017
Linije bjekstva u razodjenutom svijetu

13-Jul-2017
Poezija ne smije da bude u trendu

13-Jul-2017
Njegoš - pjesnik veličanstvene lične elegije

12-Jul-2017
Izložba

11-Jul-2017
Sonata ponovila uspjeh u Budvi

NAPOMENA: “Grad teatar” ima isključivo pravo izmjene programa ili učesnika navedenih u programu, tj. otkaza nastupa pravnim ili fizičkim licima sa kojima nije zaključen pisani ugovor do dana nastupa.